Kolumne

Ante Erak: Plinjanski križni putevi

Vjerujem da nismo pogriješili nazvavši brdske plinjanske putove i staze križnim putevima jer oni to zaista i jesu.
Prvi kolski put preko Pline, sagrađen je 1980. od Ploča preko Peračke Zavale za Vrgorac, odnosno Ljubuški. Do tada stanovništvo ove župe koristilo je staze i brdske makadamske putove za pješačenje ljudi i tovarne stoke. Takvi putovi povezivali su zaselke, sela i naselja, brdske njive, polja i oranice, povezivali su neretvansku dolinu sa vrgorsko – neretvanskim jezerom. Uz putove ljudi su gradili svoje domove, svoje gospodarske objekte o čemu nam svjedoče mnogobrojne gomile, a naročito srednjovjekovni stećci i nekropole zatim seljačke nastambe i obiteljske kuće koje su korištene do 1970-tih godina XX. stoljeća. Na području ove župe imamo tri glavna putna pravca (svi ostali mogu se smatrati kao priključci):

1. ISTOČNI PUTNI PRAVAC (Plina Istočna) povezuje lokalitete: Obličevac, Crnu Njivu, Otunj i Podrunj te preko Vrbice jednim krakom ulazi u područje Banje, a drugim krakom ide u Šarić Strugu. Ovaj putni pravac ima veliko značenje u povijesno kulturnoj baštini koja je zahvaljujući izgradnji autoputa uglavnom istražena. Bio je to prvi križni put koji od srednjovjekovne kule Grupkovića i župne crkve na Obličevcu ide prema Neretvi, upravo onako, kako je nekada vršeno naseljavanje, odnosno 1970-ih raseljavanje ovog područja da bih se na kraju formirala dva veća naselja Banja i Šarić Struga.

BANJA (s naseljima Ošac, Modro Oko i Podvučji brig) je uglavnom naseljavana žiteljima s područja Pline Istočne. Neki su doselili krajem XIX. ili početkom XX., a većina je doselila krajem 1970-tih godina XX. stoljeća. Uglavnom bila su to plemena: Barbir, Batinović, Karamatić, Maleta, Nikolac, Parmać, Popovac, Radonjić i Zmijarević.

Banja je danas uređeno naselje gradskog karaktera koje je  vrlo dobro povezano  cestovnim i vodenim putovima. 1956. naselje je elektrificirano, sagrađen je novi prilazni most na Crnoj Rijeci, prošireno je i uređeno mjesno groblje „Mali gaj“ itd. Ljudi se uglavnom bave poljoprivredom. Godine 1991. popisano je 226 stanovnika.

ŠARIĆ STRUGA je slično kao i Banja naseljavana s brdskim stanovništvom, koje se oduvijek nastojalo preseliti na neko mjesto gdje se bolje živi. Tako su najprije na Šarić Strugu preselili Nikolci iz Vrbice i Trkalja, Smoljani s Dubine, Karamatići, Parmaći, Eraci, Oršulići, Radonjići, Bebići i ostali. Žitelji Šarić Struge uspjeli su izgraditi cestu, to jest ulicu, i njome se praktično spojiti s rogotinskim naseljem Markote. Dobili su električnu energiju kao i Banja 1956. Naknadno su se priključili na vodovod koji ide s Klokuna kroz pločanska naselja sve do Komina. Mjesno groblje izgrađeno je oko 1970. Ranije su Stružani kao i ostali Istočni Plinjani svoje mrtve sahranjivali na groblju Obličevac. Hvale vrijedan podvig izveli su žitelji Šarić Struge izgradivši svoju crkvu, koja na neki način zamjenjuje zavičajnu crkvu Velike gospe na Obličevcu. Pored toga oni kao i Banjari nisu zaboravili svoj zavičaj. Jedni i drugi 1995. masovno su se odazvali da novčano i radno sudjeluju u adaptaciji groblja i crkve na Obličevcu. U Šarić Struzi 1991. živjelo je 258 stanovnika.

2. SREDIŠNJI – ZAPADNI PUTNI PRAVAC (Plina Zapadna), uključuje najveći broj zaselaka i naselja kao i plemena koja gravitiraju ovom putnom pravcu. Taj centralni križni put u naseljavanju i raseljavanju započima na istočnim obalama vrgorsko neretvanskog jezera Ponorac i Krtonovac, tj. kod Kule – kod kapele Sv. Paškala i Župne kuće sagrađene za potrebe cijele župe (Istočnu i Zapadnu Plinu – za crkvu Velike Gospe na Obličevcu i crkvu Sv. Ivana na Zavali).

Kod Kule su živjeli Zmijarevići i Grgurinovići, u Janjićima Štrbići, Podžuželjom su živjeli Štrbići i Zmijarevići. Sva tri naselja smještena su zapadno od Crkve na Zavali pa nisu obuhvaćena križnim postajama. No, križni put s postajama se nastavlja, preko Vidonj Doca sa zaselkom Grebine u Vidonj Docu gdje su živjeli Štrbići i Barbiri. Na drugoj strani Vidonj Doca je zaselak Radoši i pleme Radoši. Od Dvogrle putni pravac ide kroz Duboki Dolac. S lijeve strane je skretanje prema zaselku Krševo gdje su živjeli Grgurinovići i zaselku Grebine gdje su živjeli Žderići. Danas oni svi žive na Čeveljuši, a u međuvremenu tamo se naselila obitelj Zmijarević i obitelj Rončevič. S desne strane glavnog puta je skretanje u zaselak Podgradinu gdje su živjeli Žderići, zatim u zaselak Rupinu gdje je živjelo pleme Šalinović i Vukosav. Slijedi Kruševo u kojem su nekada živjeli Štrbići, Žderići, Nikolić i Radoš. Na ovaj Križni put priključili su se i Barbiri iz Dumanjca, koji imaju svoju postaju zatim Puljani i dio Eraka iz Pline Istočne kao i dio plemena Radaljac. Družijanić, Radić i drugi koji nemaju svoj križ i svoju postaju jer njihova naselja su van koridora CRKVA GOSPE FATIMSKE U STABLINI – CRKVA SV. IVANA NA ZAVALI. Prema popisu stanovništva 1991. Stablina je brojala 862 stanovnika što znači da su ovdje doselile određene obitelji sa šireg područja (DNŽ – SDŽ i BiH).

Ubrzo  po dolasku prvog župnika fra Augustina Akrapa u Stablinu 1962. godine započela  je izgradnja crkve Gospe Fatimske na Radoševoj Glavici. Crkva u Stablini postepeno preuzima svu pastvu i vršenje službe Božje na cijelom prostoru nekadašnjih župa Pline i Baćine, čije stanovništvo napušta brdska naselja i masovno preseljava u područje oko Ploča i duž jadranske turističke ceste (Baćinska jezera, Stablina, Čeveljuša, Rogotin, Šarić Struga i Banja). Godine 1976. žitelji Stabline su prvi graditelji mjesnog groblja Laniština, sagradivši 125 prvih obiteljskih grobnica kada grad Ploče groblje proglašava gradskim grobljem. Nakon 1980. i prolaska ceste preko Peračke Zavale, dio zapadnih Plinjana adaptira svoju Crkvu na Zavali izgrađuju novo groblje i mrtvačnicu. Obnavljaju  zavjet Sv. Liberanu koji je dat 1918. u vrijeme španjolske groznice  tzv. španjolice. Nastavljeni su i drugi radovi kao što je elektrifikacija sela, popravak i izgradnja prilazninih i poljskih putova, obnova pojedinih kuća i seljačkih gazdinstva itd.

Ipak, vrlo mali broj Plinjana se je vratio u zavičaj jer su zatvorene škole, a zdravstvenih ustanova nikad nije ni bilo. Nema vodovoda i ostale infrastrukture pa je i dalje životni standard daleko bolji u gradovima i gradskim naseljima.

No, stablinski Plinjani odmah po završetku Domovinskog rata po uzoru na Isusov križni put započimaju izgradnju svog i Isusovog križnog puta. Sva naselja i plemena, koja su nekada živjela na tom putu ili uz taj put, prihvatili su izgradnju i održavanje svog križa i jedne od 14 postaja. 22. veljače Plinjani, ali i ostali žitelji pločanskog područja već 20 godina hodočaste i mole na tom plinjanskom križnom putu.

3. DRUGI ZAPADNI PUTNI PRAVAC pokriva i povezuje prostor povijesnih lokaliteta PERKA i CRNOĆA, čiji stanovnici danas uglavnom živu u Peračkom Blatu, Pločama, Baćini i Stablini.

Crnoća je lokalitet koji graniči s Gnječima zaselkom koji pripada Bristi u Župi Pasičina. Ovdje uz cestu s plinske strane smještena su tri zaselka, u kojima su živjeli Radaljci, Radići, Barbiri, Antunovići i Družijanići. Naselja su elektrificirana i cestovno povezana 1980. Ploče-Peračka Zavala-Staševica. Stoljećima su pripadali crkvi Sv. Ivana na Zavali, a danas crkvi Gospe Fatimske u Stablini.

Perka je povijesni lokalitet, koji obuhvaća naselja Perku i Rupu, gdje su živjeli Ćulumi. U naselju Gradci smješteno je pleme Gradaca. Resna Kosa je selo Krstičevića, a Ostojići su živjeli u svom selu Ostojićima. Pripadali su crkvi Sv. Ivana na Zavali, a danas crkvi Gospe Fatimske u Stablini. 1974. među prvima naseljima Peračko Blato je sagradilo svoje novo groblje. Groblje se nalazi na lokaciji između Perke i Peračkog Blata, uz cestu koja vodi od Ploča preko Peračke Zavale do Vrgorca odnosno Ljubuškog. 1991 u Peračkom Blatu popisano je 254 stanovnika.

Kao zavičajno mjesto obitelji neretvanskih knezova i prvih hrvatskih doseljenika u ove krajeve, Perka je povijesno vrlo značajna, ali je malo poznata, jer naselje Vladimirovića nije obilježeno, a kamoli istraženo. Posljednji izdanak ove obitelji bio je fra Luka Vladimirović (1718-1788)  prvi neretvanski povjesničar. Izdao je 14-tak  brošura povijesnog ili vjerskog sadržaja.

Rupa je naselje Ćulumova plemena. Ovdje je 2. studenog 1943. godine njemačka vojska masakrirala 35 civilnih osoba. Grobovi nesretnika nalaze se u vrtovima ispred sela. Istoga dana stradalo je 10 civilnih osoba u Peračkom Blatu, a u Baćini su poklane 63 civilne osobe, uglavnom djece, žena i starosti, što znači da je samo u ovom području u jednom danu stradalo 108 civilnih osoba.

 

Dragi čitatelji – Plinjani i Plinkinje ma gdje bili, budite ponosni i zahvalni za sve ono što su naši djedovi i pradjedovi kroz dugu povjest na svom križnom putu pretrpjeli i napravili. Istovremeno budite čuvari svoje kulturno-spomeničke i tradicijske baštine.

Križni putevi Pline oduvijek su bili teški i mukotrpni. Ni danas nisu lagani u prvom redu zbog raštrkanosti Plinjana (danas žive u sedam naselja samo u gradu Ploče) zatim zbog dugoročnog iseljavanja u prekomorske i europske zemlje. Upravo ta raseljenost negativno utječe na jedinstvo i homogenost Plinjana. Vidjeli smo to prilikom otvaranja Dalmatine kada HAC i grad Ploče preskaču Plinu odustajanjem od izgradnje ulazno izlaznih rampi na čvoru Karamatići.

No, ipak se kreće. Mnogi mladi Plinjani često borave u svom zavičaju. Mnogi obnavljaju svoje kuće i nekadašnja seljačka gospodarstva (maslina, vinograd, jagoda i dr). Ima i onih koji se za stalno vraćaju na svoja ognjišta, koji ipak vide budućnost u seoskom turizmu i proizvodnji ekološki zdrave i prirodne hrane. Jedan od takvih je i Pero Radaljac, pok. Ante, rođen 1956. u Crnoći Plina Zapadna. Danas s obitelji živi na Radaljčevoj luci, u kući svog dida Petra i svojih roditelja. Pero je autor pjesme o staroj župi Plina. Pjesmu u cijelosti prenosimo:

Nad Runjicom, kad izađe sunce,                      Krtinovac, Krotuša i Neum,

I obasja Kulinu i Plavač,                                    hranili su pradjedove naše.

u Plini se ptice tad oglase.                               Sveti Ivan, sad nad njima,bdije

a pivci se lagano ugase.                                    Velka Gospa hladne kosti grije.

Dobro  jutro raseljena Plino,                           Vratit ću se Tebi stara moja,

sva si lijepa i prirodno čista,                            vratit ću se, makar i na kratko,

Svaki kamen, svaka škrapa tvoja,                    jer te nikad, zaboravit neću,

sad na suncu, kao suza blista.                          tvoje krilo iz djetinjstva slatko.

Otišla su tvoja vridna dica,

Otišla su i rekli ti hvala,

tužna majka, uspomene čuva,

I svu ljubav, što je njima,dala.

 

Pero Radaljac s.r

 

Tekst: Ante Erak
Prenosimo s portala www.antifa-ploce.com