Ustanak koji je započeo u Dalmaciji polovinom kolovoza 1941. godine, kada su prvoborci Dalmacije nakon teškoga okršaja s Talijanima bili uhvaćeni i strijeljani u Sinju, počeo je da se širi po ostalim dijelovima Dalmacije i da uzima sve većega zamaha, usprkos nastojanjima talijanskih fašista i ustaša da ga uguše. Herojska smrt dvadeset i trojice prvoboraca bila je bojni poziv narodu Dalmacije da nastavi započetu borbu.
Tako je 23. siječnja 1942. godine buknuo ustanak u Gradcu. Toga su dana prvoborci Makarskoga Primorja razoružali financijsku kasarnu, zaplijenili 11 pušaka i stupili u brobu s ustaškom žandarmerijom. Uz pomoć i potporu cijeloga naroda gradačke općine oni su opkolili žandarmerijsku kasarnu i držali je tri dana pod vatrom dok žandarima nije došla pomoć od Talijana. Sutradan, 24. siječnja prvi su partizani zaplijenili od neprijatelja brod “Merkur” sa desetak vagona hrane.
Od tada počinje slavna povijest borbe biokovskih partizana i naroda na biokovskoj kosi. Poslije 23. siječnja partizanski su redovi svakim danom rasli i jačali. Prvi su biokovski borci odbijali bjesomučne talijansko-fašističke i ustaške ofenzive i napadali na svakome koraku neprijatelja. Ustanak, koji je pred tri godine počeo u Gradcu, zahvatio je narod cijeloga biokovsko-neretvanskog okruga. Već u travnju 1942. Biokovo je imalo 400 naoružanih boraca, a u kolovozu se taj broj podvostručio. Kroz ove tri godine borbe narod biokovsko-neretvanskog okruga dao je u Narodno-oslobodilačku vojsku oko 6.000 dobrovoljaca, koji su se razišli po svim krajevima naše zemlje da se bore za slobodu svoje domovine. Prvu školu borbe prošli su na Biokovu borci s otoka srednje i južne Dalmacije, borci iz Neretve i Hercegovine kujući kroz krv i žrtve bratstvo i jedinstvo. Na Biokovu su se formirali mnogobrojni partizanski odredi i bataljoni NOV. Na Biokovu je formirana naša IV. i XI. dalmatinska brigada. Prva je učestvovala u teškim bojevima kod Nevesinja prilikom IV. neprijateljske ofenzive, a druga se proslavila svojim uspjesima po cijeloj Dalmaciji i dobila naziv “udarna”.
Biokovo je prošlo pet velikih talijansko-fašističkih ofenziva, od kojih su dvije brojile svaka po 30.000 okupatorskih vojnika, i oko dvadeset većih i manjih njemačkih ofenziva. U tim ofenzivama su učestvovali, pored okupatora i ustaša, četnici Draže Mihailovića uz podršku “građanskoga bloka” u Splitu, koji su u kolovozu 1942. popalili sela Dragljane, Kozicu, Rašćane i Župu i ubili na svirep način 147 ljudi, većinom žena i djece. Talijanski i njemački fašisti popalili su na Biokovu i oko njega nekoliko kuća i staja, opljačkali na stotine vagona hrane, stoke, vina itd., ubili i odvukli u koncentracione logore stotine i hiljade staraca, žena i djece. Ali to nije slomilo borbeni duh naroda, već je pojačalo njegove napore za front.
Pod Biokovom, u Podgori, udareni su temelji mornarice NOV Jugoslavije. Prvi odred naše mornarice je formiran 12. siječnja 1943., a akcije na moru su otpočele poslije ustanka u Gradcu. Naša mornarica i mornarički bataljon izvršili su niz podviga na oru i kopnu. Slava palih Titovih mornara prodrla je u svijet siječnja 1943., kada je radio-stanica “Slobodna Jugoslavija” progovorila o njima.
Narod Biokova je pomagao svim silama i sredstvima svoje borce. Desetke vagona hrane dao je on svojoj vojsci. Zbijajući redove u front oružanoga otpora protiv okupatora i narodnih izroda, narod biokovsko-neretvanskog okruga stvarao je i izgrađivao skupa sa cijelim narodom Dalmacije svoju narodnu vlast.
Danas, poslije tri godine teške i krvave borbe, narod ovoga okruga je stekao je svoju slobodu u slobodnoj Dalmaciji. Okupator i njegove sluge su ostavili na Biokovu i oko njega bezbroj ruševina i zgarišta. Narod je pristupio obnovi svoje zemlje i sada ulaže velike napore u tome poslu. Iako ekonomski pogođen od okupatora, on daje svoj posljedni zalogaj za svoju vojsku. U posljednjoj kampanji skupljanja hrane za Narodno-oslobodilačku vojsku, narod biokovsko-neretvanskog okruga dao je oko 47 vagona kukuruza i oko 14 vagona mesa.
23. siječnja je značajan dan u povijesti borbe naroda Dalmacije. Njega je na svečan način proslavio narod biokovsko-neretvanskog okruga, manifestirajući svoje jedinstvo i riješenost da poput hrabrih biokovskih boraca još više radi u slobodi za bolju i sretniju budućnost naše domovine.
J.K.
