Iz naftalina Nostalgija

NOSTALGIJA 38: Sredina 80-ih bile su zlatne godine pločanskog boćanja

“Sredina 80-ih bile su zlatne godine pločanskog boćanja”, izvorno objavljeno 03.04.2012.

Oduvijek se u Pločama bućalo ili igralo na buće, još kao sedmogodišnji dječak pamtin obavezno nedjeljno bućanje starijih na Crnoj Rici, na improviziranom zogu u blizini barake barba Frane Bule. Bilo je po Pločama i svim ostalim mjestima još bućarskih zogova a igralo se drvenim bućama, narodnom načinom.

Boćanje kao sport sa svojim pravilima i disciplinama ekspanziju u našem gradu doživljava sredinom 80-ih prošlog stoljeća. Bile su to u pravom smislu riječi zlatne godine pločanskog boćanja. U svakom pogledu, organizacijski, natjecateljski, rezultatski. S posebnim naglaskom na masovnost, rijetko koje mjesto ili poduzeće bili su bez svoje boćarske momčadi. Prije osvrta na tih nekoliko godina prepunih aktivnosti, a za koje imam pisane materijale i ponešto fotografija, u nekoliko rečenica donosim sadašnju sliku boćanja u Pločama.


Prošle godine Ploče su imale drugoligaša, BK Ploče, koji je ispao u niži razred i sada je član 3. HBL-jug (područje naše županije). U konkurenciji 10 momčadi Pločani su nakon prvog dijela prvenstva drugi i u nastavku će se uključiti u borbu za prvaka. Među trećeligašima je još jedna momčad s područja našeg grada, Šarić Struga, koja se nalazi trenutno na začelju. U četvrtom razredu natjecanja, liga koja okuplja boćarske klubove s područja gradova Ploče i Metković natječe se 7 momčadi. Od toga naši pločanski su Asfalt, Rogotin, Šarić Struga II i Dugi (Rogotin).

Sada se vratimo 25 i nešto više godina unatrag s pregledom najuspješnijih pojedinaca, parova i četvorki s redovitih općinskih i regionalnih natjecanja. Organizator svih boćarskih aktivnosti bio je vrlo agilni Općinski boćarski savez Ploča. BK INA Rogotin momčadski je prvak (četvorke) općine Ploče 1984. godine, a BK Mladost Staševica zaslužila je Trofej fair play. Te godine pojedinačni prvak općine bio je Ivan Penić (BK Ploče), srebrni je bio Maksim Giljević (Azbest), a brončani Dujo Todorić (Azbest). U konkurenciji parova titula prvaka pripala je azbestašima Maksimu Giljeviću, Duji Todoriću i Ivanu Vuksanu. Ante Franušić, Ivica Grubiša i Drago Lozina (Zvijezda mora Brist) bili su drugi, a do trećeg mjesta stigli su članovi BK Vatrogasac Neven Delić, Milan Poljak i Mate Mustapić.
Godinu poslije, 1985. za predsjednika općinskog saveza izabran je Stipe Damić, dok je funkciju tajnika obnašao Nedjeljko Vejić. BK Vatrogasac (Milan Poljak, Neven i Ratko Delić, Mate Mustapić, Mate Kaleb, Emil Kostanić, Ante Bebić) prvaci su općine Ploče u momčadskoj konkurenciji (četvorke) za 1985. godinu, drugi je bio Azbest, a treća Luka Ploče. Te godine Prva općinska liga brojila je osam sudionika, isti broj momčadi bio je i u drugoligaškoj konkurenciji (Šarić Struga i Mladost kao dvije prvoplasirane momčadi postali su novi prvoligaši). Pojedinačni prvak te godine bio je Ante Vukosav, član BK INA Rogotin, srebro i bronca pripali su članovima Azbesta Duji Todoriću i Maksimu Giljeviću. Kod parova naslov prvaka otišao je u ruke Luke Ploče II (Marko Krstičević, Joze Čikeš, Jure Tutavac), Ploče (Boro Marinović, Rade Stanišić, Nedjeljko Vejić) su bile druge, a Azbest (Dujo Todorić, Stipe Damić, Branko Đugum) treći. U natjecanju za Turistički kup (četvorke – momčadski) pobjednički pehar otišao je u vitrine Zvijezde mora Brist (Franušić, Grubiša, Lozina, Kraljević), u finalu su svladali Podacu dok je na trećoj stepenici pobjedničkog postolja zastala momčad Azbesta.
Godine 1986. u prvoligaškoj konkurenciji natjecalo se osam momčadi dok je među drugoligašima bilo sedam sudionika. Boćari Rogotina trijumfirali su u Kupu, u finalu bolji od Luke Ploče rezultatom 13:9, a zasluženo su ponijeli i titulu prvaka u momčadskoj konkurenciji (Boro Šunjić, Jure Šunjić, Ante Dodig, Ante Šunjić Šeki, Vlado Kuzman, Ivica Grgurinović). Kod četvorki Azbest je bio odmah iza Rogotina, Luka Ploče brončana. Boćari Azbesta imali su najviše uspjeha u pojedinačnoj i konkurenciji parova. Maksim Giljević ((Azbest) zasluženo se okitio titulom prvaka ispred Bore Marinovića (Ploče) i Duje Todorića (Azbest). Maksim Giljević, Duje Todorić i Stipe Damić (Azbest) najbolji su bili među parovima. Boro Marinović, Rade Stanišić, Nedjeljko Vejić (Ploče) odmah iza njih, a Rogotinjanima Bori i Juri Šunjiću pripala je bronca. Nešto slično današnjoj Trećoj ligi te 1986. godine igrala se Liga južnodalmatinske regije (klubovi s područja općina Dubrovnik, Ploče, Metković, Korčula) uz sudjelovanje 11 momčadi. Prvo mjesto osvojila je momčad Marko Marojica iz Dubrovnika, drugi je bio metkovski Hajduk, a treće Ploče. U općinsku ligu ispali su INA Rogotin i Vatrogasac. Ploče i SC Močvara bili su domaćini pojedinačnog prvenstva južnodalmatinske regije. Zlato je otišlo u Dubrovnik (Simo Soko – INA), srebro je zaslužio Boro Marinović (Ploče), broncu Maksim Giljević (Azbest), dok je četvrti bio Ivan Matić iz metkovske Jugoplastike.

Još dva zanimljiva natjecanja te godine ušla su u kalendar pločanskih boćara. U Lovištu je održan Memorijalni turnir za četvorke. Nastupile su reprezentacije općinskih boćarskih saveza, a najviše su uspjeha imali Pločani koji su zabilježili sve tri pobjede.
Konačni redoslijed: 1. PLOČE (Maksim Giljević, Ivan Žderić, Ivan Penić, Stipe Nikolac, Stipe Damić), 2. DUBROVNIK, 3. METKOVIĆ, 4. KORČULA. Turnir u organizaciji Luke Ploče na kojem je sudjelovalo šest momčadi iz neretvanske doline pripao je momčadi Luke Metković. Iza njih poredali su se Azbest, Prud, Vatrogasac , Luka Ploče, Neretvanski partizan. Bila je tih godina Močvara prepuna boćara i boćarskih natjecanja, oba zoga bila su u svakodnevnom pogonu. A koliko je tek bilo promatrača, navijača, savjetnika… Da, boćarski zogovi tada su se nalazili na mjestu gdje su danas teniski tereni, a postojeća rasvjeta je pružala mogućnost igranja do kasno u noć. Usporedba s današnjim stanjem našeg boćanja, prepustimo to samim boćarima.

Ovaj tekst zaključit ću podatkom iz 1987. godine kada su članovi BK Ploče osvojili drugo mjesto u tadašnjoj Drugoj ligi koja je obuhvaćala klubove od Splita prema jugu, sve do Crne Gore.

SLIKA 1. – LUKA PLOČE II prvaci općine Ploče u boćanju – parovi za 1985. godinu – S LIJEVA: Marko Krstičević, Jure Tutavac, Joze Čikeš.

SLIKA 2. – SC Močvara, 1986.godina, najbolji pojedinci na završnici prvenstva južnodalmatinske regije. S LIJEVA: Simo Soko (INA Dubrovnik) zlato, Boro Marinović (Ploče) srebro, Maksim Giljević (Azbest) brončano odličje.

SLIKA 3. – Detalj sa susreta vječitih rivala, boćara Azbesta i Luke Ploče. Godina je 1986., a prvaci su bili Rogotinjani. Azbest je bio drugi, a Luka Ploče treća. Maksim Giljević je upravo valjao, ishod čekaju igrači obje momčadi. U dnu, najviši Miro Šunjić i Dujo Todorić, ispred njih Marko Krstičević. Dobro popunjene klupe za gledatelje i znatiželjnike.

SLIKA 4. – Boćari Rogotina obilježili su 1986. godinu, prvaci u momčadskoj konkurenciji, pobjednici Kupa. Uz duplu krunu imali su i brončani par (Boro i Jure Šunjić). GORNJI RED: Ivica Grgurinović Tajo, Boro Šunjić, Ante Dodig Mavča. DONJI RED: Ante Šunjić Šeki, Jure Šunjić, Vlaho Kuzman.

SLIKA 5. – Boćarski klub Ploče proglašen je najboljom močadi općine Ploče za 1987. godinu, u izboru SFK Ploče. Kristalnu vazu i pismeno priznanje Mati Latkoviću uručio je Ivica Miličević , predsjednik SFK Ploče. BK Ploče osvojio je te godine drugo mjesto u Drugoj ligi, malo je falilo za plasman u najviši razred boćarskog natjecanja. Boje Ploča branili su: Boro Marinović, Ivan Penić, Maksim Giljević, Dujo Todorić, Rade Stanišić, Mate Latković.

SLIKA 6. – Pronašao sam ovu sliku u svojoj arhivi, ali na žalost bez detaljnih objašnjenja. Uz neke razgovore došao sam do zaključka da se radi o boćarskom natjecanju s kraja sedamdesetih. Riječ je o Lučkim igrama 1978. ili 1979. godine!? U điru su tada bile drvene buće, način i pravila igre narodni. U prvom planu, spreman za valjanje Ante Penava, član ekipe Luke Ploče. Iza njega u atletskoj majica sve pomno promatra Dušan Dodig. Poznate su mi i neke face promatrača, navijača, volio bih da se sami prepoznaju nakon toliko godina. Slika mi se učinila zanimljivom zbog starosti, a možda netko sa slike dešifrira točno mjesto i vrijeme zbivanja.

 

Tekst i fotografije: Jurica Vukojević