Iz naftalina Nostalgija

NOSTALGIJA 24: Ljubek i Janić iz Ploča su 80-ih polazili u osvajanje Svijeta

“Ljubek i Janić iz Ploča su 80-ih polazili u osvajanje Svijeta”, izvorno objavljeno 02.01.2012.

U 24. izdanju Nostalgije ostajemo na vodi i s vodom, nakon vaterpola slijedi podsjećanja na 80-te godine prošlog stoljeća i kajak odnosno kanu. Tih godina u naš grad na bazične, najvažnije pripreme dolazili su Matija Ljubek i Milan Janić, priznati majstori sporta, u to vrijeme ponajbolji svjetski natjecatelji u svojim mirnovodaškim disciplinama. Ljubek je dvije godine, 1985. i 1986., bio u Pločama, a Janić znatno više, redovito je stizao od 1981.-1987. Janić je stalno isticao kako su Ploče i dolina Neretve, krajem zime i početkom proljeća, najidealnije mjesto za pripreme i treniranje. Svijet ne poznaje bolje – ponavljao je stalno Janić.

O kakvim se sportskim veličinama radi evo u nekoliko rečenica. Matija Ljubek (1953.-2000.) jedan je od najuspješnijih hrvatskih sportaša uopće, najtrofejniji olimpijac. Nakon završetka sportske karijere ostao je aktivan kao sportski djelatnik. Prerana smrt, stradao od dva metka uslijed nerazjašnjenih obiteljskih prilika, odvojila ga je zauvijek od sporta. Po njemu danas nosi ime nagrada za životno djelo HOO – Hrvatskog olimpijskog odbora. U Zagrebu djeluje kajak-kanu klub Matija Ljubek za koji nastupa njegov sin Nikica. Matija Ljubek osvojio je dva zlata, te po jedno srebro i broncu na Olimpijskim igrama u Montrealu i Los Angelesu. S Mediteranskih igara donio je tri zlatne medalje, a na Svjetskim prvenstvima (Beograd, Nottingham, Tampere, Mecheelen) osvojio je pet zlatnih, jednu srebrnu i tri brončane medalje. Nastupao je u disciplinama C-1 (kanu jednoklek) i C-2 (kanu dvoklek) u kojem mu je društvo pravio Mirko Nišović.

Milan Janić (1957.-2003.) je kajakaš koji je također u svoje vrijeme bio sam svjetski vrh a i dalje se nalazi pri samom vrhu najboljih kajakaša svijeta svih vremena. Rođen je i živio je u Bačkoj Palanci (Vojvodina), a nastupao je i za klubove Vuteks Vukovar i Belišće. Veliki prijatelj Matije Ljubeka, također prerano preminuo od posljedica prometne nesreće. Janić ima srebrnu medalju s Olimpijskih igara u Los Angelesu te tri zlata i tri srebra sa Svjetskih prvenstava u Beogradu, Duisburgu, Nottinghamu i Tampereu, sve u kajaku jednosjedu, K-1. Njegova djeca, posebno kćer Nataša, također su vrhunski kajakaši. Nataša je 2004. otišla  veslati  za Mađarsku, a braća joj Stjepan i Mićo za Hrvatsku. Ljubek je još 1995. godine zvao svog velikog prijatelja Janića da s obitelji prijeđe Dunav i nastani se u Hrvatskoj međutim nestabilna situacija bila je „prepreka“. Janićeva supruga Štefica je rodom iz Belišća pa Stjepan i Mićo nisu imali problema s dobivanjem domovnice. Zapaženije rezultate postigli su u juniorskoj konkurenciji nego u seniorskoj. Ozljede, pauze i neadekvatni uvjeti učinili su svoje. Zato im je sestra Nataša za Mađarsku osvojila četiri olimpijske medalje (3 zlatne i 1 srebrna). Na žalost, dva velika sportaša i prijatelja, nisu doživjela uspjehe svoje djece.


Ovom prigodom želim spomenuti još jednog velikana hrvatskog sporta, dobrog poznavatelja Ljubeka i Janića, čovjeka kojeg vidimo i srećemo u našoj neretvanskoj dolini posljednjih pet-šest godina. Riječ je o Ivanu Šabjanu (1961.) također bivšem reprezentativcu u kanuu a posljednje tri godine treneru šampionske momčadi lađara Gusara iz Komina (originalno izdanje ove Nostalgije je datirano 02. siječnja 2012.!). Šabjan u svojoj kolekciji medalja ima zlato, srebro i broncu sa Svjetskih prvenstva u Montrealu i Duisburgu. Aktivan je Šabjan i danas kao veteran, prošle 2011.godine u Singapuru na veteranskom Svjetskom prvenstvu osvojio je broncu u C -1 (kanu jednoklek), te zlato u C – 2 sa Slobodanom Tošićem iz Srbije. Zanimljivost je svakako da se Šabjan u Singapuru na natjecanju slikao s majicom naše tradicionalne pločanske Utrke trupa gdje već par godina nastupa u dvojcu s Borisom Dugandžićem  (lani su bili drugi). Uz pločanske slike Ljubeka i Janića u ovoj Nostalgiji možete pročitati intervju s Milanom Janićem (Glas Kardeljeva broj 13 – travanj 1986.), zanimljivo štivo aktualno i danas, 25 godina poslije, gotovo istu priču sada zbori Šabjan.

nostalgija-23-01
Slika 1. – Matija Ljubek prije polaska na svakodnevni trening, snimljen 1986. godine ispred našeg pločanskog hotela. Veliki sportaš, čovjek velikog srca, iako planetarno poznat samozatajan i nije se baš volio eksponirati. Prepoznatljiv i po svojim karakterističnim brkovima.

nostalgija-23-02
Slika 2. –Na našoj rivi ispred tada hotela Ploča snimio sam Matiju Ljubeka u društvu mađarskog reprezentativca u kanuu, Matijinog najvećeg i najljućeg rivala tih godina na svim svjetskim natjecanjima. Iako su bili konkurenti za pobjednička postolja nisu krili ništa jedan od drugog, zajedno su trenirali, a ovoga puta Matija ga je doveo u Ploče. Mađar je bio oduševljen uvjetima za treninge i ljepotama naše doline.

nostalgija-23-03
Slika 3. – Evo, to je taj mađarski reprezentativac i veliki suparnik našeg Matije Ljubeka u kanuu jednokleku. Moja pogreška što nigdje nisam zapisao njegovo ime, sve mi se nešto mota Tamas Wichmann, ali veliki upitnik.

nostalgija-23-04
Slika 4. Mirko Nišović, slikao sam ga također prije treninga, mjesto poziranja je ispred hotela. I on je u dva navrata dolazio na pripreme u Ploče. Nišović je bio partner Matiji Ljubeku u kanuu dvokleku (C – 2) te su zajednički osvajali medalje na OI, SP i MI. Imaju zlato i srebro s olimpijskih igara, tri zlata sa svjetskih prvenstava i mediteransko zlato. Mirko Nišović danas je predsjednik Kajakaškog saveza Srbije.

nostalgija-23-05
Slika 5. – Mali Nikica Ljubek (1980.) u Pločama 1986. godine bio je u pratnji oca Matije. Krenuo je očevim stopama i danas još uvijek nastupa za zagrebački klub koji nosi ime njegova oca, KKK Matija Ljubek. Nikica nije rezultatski dostigao pokojnog oca, a najviše uspjeha imao je u C – 1 (kanu jednoklek) na Svjetskom prvensvu 2008. godine u Češkoj kada je osvojio srebro u maratonu. U istoj disciplini bio je četvrti na SP u Španjolskoj (2010.) i peti na SP u Singapuru (2011.).

nostalgija-23-07
Slika 6. – Milan Janić ispred hotela u Pločama. Veliki sportaš i čovjek, uporan i neustrašiv. Idealist, bez dlake na jeziku ukazivao je na probleme i tretman sportova na vodi. Zaljubio se u neretvansku dolinu i imao je planove tu se skrasiti i stvoriti svjetskog prvaka iz Neretve. Da mu je sada biti na našem Maratonu lađa…

nostalgija-23-06
Slika 7. – Još jedna slika Janića prije treninga. U jednoj ruci kajak, u drugoj veslo i svakodnevni pravac Crna Rika, Neretva, Crna Rika, Vlaška, Crna Rika, Birina. Koliko je taj čovjek zračio optimizmom i upornošću, veliki entuzijast. Koliko mi je samo puta ponovio kako se svaki put oduševi kada za vrijeme treninga sretne neretvanske bake u trupama, kojim žarom je naglašavao “njihov osjećaj za vodu i tehniku veslanja“. To je bio Milan Janić, jednostavan i pristupačan.

nostalgija-23-08
Slika 8. – Ovo je naslovnica našeg lokalnog mjesečnika Glasa Kardeljeva (broj 13) iz travnja 1986. godine, fenomenalna fotografija koju je snimio Petar Cvitanović a na kojoj su dvije bakice iz Komina u trupi na Neretvi. Slika koja najbolje pokazuje prirodnost i srođenost Neretvanke, vesla, trupe i vode. Baš ono što je svaki put ponovno oduševljavalo Milana Janića.

nostalgija-23-09
Slika 9. – Razgovor s Milanom Janićem, posljednja stranica Glasa Kardeljeva (broj 13), povećajte i pročitajte, tako ćete bolje upoznati ovog velikog kajakaša.

Tekst i fotografije: Jurica Vukojević