Iz naftalina Nostalgija

NOSTALGIJA 35: Jadran bolji od Hajduka, Veleža i Želje, godina 1986.

“Jadran bolji od Hajduka, Veleža i Želje, godina 1986.”, izvorno objavljeno 14.03.2012.

Naslov ove, 35. po redu Nostalgije, je istinit, točan mada će danas mnogi s razlogom reagirati u stilu – kao da je teško biti bolji od Hajduka. Šalu na stranu, ali je činjenica da splitski „Bili“ proživljavaju najteže trenutke, kako organizacijski tako i rezultatski, u svojoj stigodišnjoj povijesti. A i naš je Jadran u gabuli, pred njim je neizvjesna borba za ostanak u trećeligaškoj konkurenciji.

Prijeđimo mi na ljepše stvari i prisjetimo se nečega što na žalost više ne postoji. Sredinom osamdesetih prošlog stoljeća, dakle prije 26, 27, 28 godina, u našem gradu održavao se tradicionalni nogometni turnir povodom Dana općine. Bilo je to zanimljivo i kvalitetno jednodnevno natjecanje pionirskih nogometnih momčadi prvoligaša Hajduka (Split), Veleža (Mostar), Željezničara (Sarajevo) i domaćeg Jadrana. Pokretač i idejni tvorac ovoga turnira bio je Zlatko Obradov, tada trener u pločanskom nogometnom klubu. Stručnim i predanim radom stvorio je generaciju odličnih nogometaša koji su godinama kasnije bili nositelji igre Jadrana. Neki od njih s prvoligaškim i međunarodnim karijerama, a neki dugovječni poput Darka Cvijanovića do prošle sezone natjecateljski aktivan.

Dakle, sudionici ovog turnira uvijek su bili isti. Prvo izdanje održano je 1984. godine, a pobjednik je bio Hajduk. Pločani su tada bili posljednji, četvrti. Mogli su više i bolje, ali je trema i respekt prema imenima klubova protivnika učinio svoje. Godine 1985., na drugom po redu turniru, pobjednici su bili mali nogometaši mostarskog Veleža. U finalu bili su bolji od domaćina rezultatom 1:0, a pobjednik je odlučen u samoj završnici susreta.

Što se malih Jadranaša tiče bio je očit pomak na bolje i u igri i u rezultatu. Za učenike trenera Obradova 1986. godine bila je treća sreća. Mali Pločani zasluženo su osvojili turnir svladavši u finalu vršnjake iz Hajduka, pobjednik je odlučen izvođenjem jedanaesteraca, rezultat 3:2 (0:0 u regularnom vremenu). Treći je te godine bio Velež koji je također na penale slavio protiv Željezničara rezultatom 8:3 (3:3 regularno). Susreti polufinala završili su istim rezultatom 1:0, Jadran bolji od Veleža, Hajduk od Željezničara. Najbolji vratar bio je Nikola Škrabić (Hajduk), najbolji igrač Admir Adžem (Željezničar), a Trofej fair play pripao je dječacima sa sarajevske Grbavice. Još mi je u sjećanju mala „desetka“ Želje (Adžem) kojeg su suigrači zvali Pele. Što je taj dječak radio s loptom zaista je bilo neviđeno, a učenici trenera Nenada Starovlaha igrali su najljepše za oko. Zejnil Selimotić, jedna od legendi „rođenih“, predvodio je kao trener pionire Veleža. Trener pionira Hajduka bio je Slavko Luštica, trofejni igrač i trener splitskog kluba. Kažu da je Hajduk igrao najljepši nogomet u vrijeme kada je Luštica bio trener prve momčadi.

Rekli smo već tvorac ovoga kvalitetnog turnira i uspješni trener mlađih uzrasta Jadrana bio je Zlatko Obradov, bivši nogometaš Hajduka. Stariji navijači Hajduka sjetit će se da je Obradov bio strijelac jednog pogotka u pobjedi 2:1 protiv Sarajeva na Starom placu u finalu Kupa bivše države. Bio je to prvi trijumf „bilih“ u Kupu (1967. godina), a prijelazni pehar pobjednika Kupa ostao je u vlasništvu Hajduka jer su oni posljednji osvajači tog natjecanja 1991. godine.

 

SLIKA 1. – Mali nogometaši Jadrana, pionirska momčad, pobjednici renomiranog turnira 1986. godine, u finalu bolji od Hajduka. Koje je to slavlje bilo, a igrali su zaista lijepo, pametno i učinkovito. Treniralo se marljivo i sustavno, slušali su i upijali svaku riječ svog trenera. Sliku sam skenirao iz općinskog mjesečnog glasila Glasa Kardeljeva, u tiskovini je malog formata pa je zato ovako blijeda i mutna, međutim uz pomoć aktera ovog turnira odgonetnuo sam sva imena.
GORNJI RED: Mario Šikić, Mario Šetka, Nenad Radić, Dalibor Žderić, Darko Cvijanović, Igor Penava, Saša Raos, Ante Marinović.
DONJI RED: Andrej Štrbić, Damir Barbir, Ernesto Lutman, Joško Karamatić, Branko Obradov, Romeo Mijoč, Leo Krstičević.
Još su za Jadran igrali Boris Malić Šure i Perica Bebić (kad sam slikao negdje su se zagubili), a zbog ozljede na turniru nije igrao Boris Obradov, jedan od ponajboljih u toj generaciji.

 

SLIKA 2. – Ovo je godinu ranije, 1985., kada su pioniri Jadrana bili drugi, izgubili nesretno u finalu od Veleža, pogodak odluke pao u završnim minutama susreta. Kao i prethodnu sliku i ovu sam skenirao iz istog lista, međutim tiskana je u većem formatu pa je i donekle „čistija“. Naravno, lakše i brže slijedila je identifikacija svih igrača.
GORNJI RED: Boris Obradov, Slobodan Grujičić, Zoran Bule, Tonći Jelčić, Denis Barbir, Emil Kalajdžić, Dalibor Žderić, Darko Cvijanović, Mario Šetka.
DONJI RED: Boris Malić, Andrej Štrbić, Mitar Radulović, Oliver Beidenegl, Tihomir Mitrović, Joško Karamatić, Leo Krstičević, Marin Rudež.
Ljudi moji koliko je tu kvalitete, da ih Jadran danas ima u kadru bio bi, neću pretjerati, najmanje drugoligaš.

Tekst i slike: Jurica Vukojević