U dogovoru s autorom, gosp. Rankom Barbirom objavljujemo u segmentima kroz članke knjigu PLOČANSKE PRIČE IZ DOMOVINSKOG RATA: Istina o Lučkoj gardi. Četvrti dio donosi priču o Pelješčanki, Trudbeniku, Kastoru, plovnoj dizalici Birina i Galebu.
Nepokoreni Jadran – kronika jednog bezumlja?
Svaka plovidba“Jadroliniskih“brodova bila je u vrijeme domovinskog rata i kušnja hrabrosti. Pomorci su bili suočeni sa stanjem u kojem se nisu nalazili njihovi branila je svoje od agresora,dojučerašnjeg sudionika u zajedničkom suživotu na prostoru ex-Jugoslavije,ali u svakoj prilici,posebno na Jadranu,nastojala je otkloniti uzroke incidenta i razriješiti ih s drugom stranom na miran način.
„Jadrolinija“ je preuzela zadatak održavanja pomorskog mosta između sjevernog dijela Jadrana i Dalmacije pod svaku cijenu. Njezini su pomorci to učinili, nalazeći se skoro svakodnevno u situaciji da odlučuju kako će postupiti jer nije bilo niti vremena,ni mogućnosti konzultiranja s upravom poduzeća ili nadležnim ministarstvom.
Mnoge su neistine o takvoj plovidbi ostale nezabilježene i nepoznate, jer su pomorci po tradiciji škrti na riječima. Šturi su podatci o sudjelovanju posade trajekta „Pelješćanka“ u operaciji Hrvatske vojske „Male-Bare“ 14.rujna 1991. godine kada su u Pločama, iz vojnih magazina, oduzete velike količine naoružanja, streljiva i drugog materijala neophodan postrojbama HV. Zapovjednik tog trajekta Slobodan Mičunović dobio je zadatak da sa stotinu pripadnika HV izvrši desant na skladišta. Brod je inače tog popodneva trebao isploviti na redovnoj liniji za Trpanj,ali su se uspješnije pripreme za desant samo premjestili u drugi dio luke.
– Sazvao sam posadu i objasnio joj dobiveni zadatak—kazivat će kasnije kap. Mičunović . Nitko nije prigovorio. Svi su bili spremni za akciju koja je započela predvečernjim satima. Najprije smo pokušali megafonom pozvati vojnike „JNA“, koji su čuvali skladišta,na prodaju,ali oni nisu odgovorili. Krenuli smo svom snagom naprijed i po mrklom mraku uspjeli pristati uz obalu. Tada je počelo kreševo. Pucalo se sa svih strana. Vojnici su pucali na nas iz rovova i zaklona ispred skladišta i vojarne. Gađali su nas minolovci iz luke a i topovnjače iz neretvanskog kanala koje su im pritekle u pomoć s Visa.
Sutradan nakon te akcije,posada „Pelješćanke“ samoinicijativno je skinula s jarbola Jugoslavensku zastavu,pod kojom se u to vrijeme još uvijek plovilo, i istakla Hrvatski barjak na krmi broda.
Kako je to bilo vrijeme pomorske blokade,“Pelješćanka“je punih devet dana prevozila eksplozivna sredstva i obavljala druge poslove za Hrvatsku Ratnu Mornaricu. U Trpanj su doplovili prvi put nakon blokade tek 23.rujna i doživjeli trenutke koji se među pomorcima ne zaboravljaju. Trpanjci su im iskazali svoje gostoprimstvo u znak zahvale za hrabrost koju su pomorci iskazali u tim akcijama.
Izvadak iz knjige g .Gradimira Radivojevića „NEPOKORENI JADRAN –KRONIKA JEDNOG BEZUMLJA“ izdana u Rijeci 1993god. a odnosi se na zbivanja u Pločama i našeg trajekta „Pelješćanke“.
Odgovor Gradimiru Radivojeviću na njegovo viđenje uloge trajekta “Pelješčanka”
ao ovo je sramotno mali ali cijeli tekst g.G.Radivojevića koji je na samo jednoj stranici opisao na neki način ratni put m/t „Pelješćanka“. Naš trajekt i njegova posada su tri puta bila u borbenim djelovanjima u Domovinskom ratu prvo u Pločama i kad su se oslobađali Konavle i Cavtat.
Plan napada na vojne objekte i skladišta naoružanja u Pločama pod imenom „Zelene tabla – Mala Bara“ uključivao je i trajekt „Pelješćanku“, to zaduženje oko pomorskog dijela napada dobio je i vodio Mladen Milošević – Braco. Tako su 13.09.1991. oko 9.00 sati na trajekt „Pelješćanka“ otišli Braco, Rade Vizintini i pok.Stipe Štrbić u namjeri da kap. Mičunoviću obrazlože ulogu i plan trajekta u akciji “ZT-MB“. Taj dan 13.09.1991 god. „Pelješćanka“ nije isplovila za Trpanj već se oko 17.00 sati vezala na dno obale 5 u Luci Ploče, gdje su čekali dio radnika luke i lučke garde sa pripadnicima ZNG-e, da utovare vreće sa pijeskom zbog zaštite njih samih i posade trajekta u napadu. Lučka garda je već ranije organizirala punjenje vreća sa pijeskom za sva plovila. Osim trajekta u prvom pomorskom napadu na brodove i objekte JRM bili su remorkeri „Kastor“ i Trudbenik“, plovna dizalica „Birina“ te dvije lučke pilotine.
Posada „Pelješćanke“ pod vodstvom kap. Mičunovića je izvršila prvi desant u Domovinskom ratu i to sa trajektom koji je tada bio u službi Hrvatske vojske. Mada je bio mrak i pod unakrsnom pucnjavom akcija je odlično izvršena u uvali Tatinje gdje se iskrcalo šezdesetak pripadnika ZNG-e Ploče.
Spisak članova posade trajekta „Pelješćanke“ koji su bili u akciji „ZT-MB“
Slobodan Mičunović – zapovjednik
Stipe Jakir – vođa palube
Mario Volarević – kormilar
Željko Mirko – kormilar
Mato Jelavić – upravitelj stroja
Mate Tomaš – konobar
Branimir Babić – kuhar
Ante Burica – upravitelj stroja
M. Tomaš stradao 23.09.1991.
U akcijama „Pelješćanke“ na Konavle i Cavtat 11.—22.10.1992.
Ivo Mrgudić – zapovjednik
Marin Jakir – vođa palube
Vinko Tolj – kormilar
Stipe Marević – kormilar
Mato Jelavić – upravitelj stroja
Mato Mačela – motorist
Srećko Ilić – konobar
Nažalost nisu vrednovani podvizi posade trajekta „Pelješćanka“ ne samo od države nego i od same „Jadrolinije“. Tako je to u životu,konvoj „Libertas“ g.Radivojević je opisao na 240 stranica a naš trajekt u svojim borbenim akcijama niti na jednoj stranici. Uvidjevši da se neprijateljski brodovi puštaju u Tatinju da uzmu gorivo odlučeno je da se isprazne svi tankovi goriva i natjerati okupatora na slabljenje i prekid blokade. Oduzimanje goriva i nije baš bilo tako jednostavno izvesti, jer ispred luke Ploče bilo devet ratnih brodova „JRM“ i držali cijeli Neretvanski kanal u pomorskoj blokadi,a ratnim brodovima je gorivo bilo neophodno jer motore nisu smjeli gasiti zbog borbene gotovosti. Sa tom inicijativom koja je potekla od Brace zapovjednika Lučkog voda nije se složila tadašnja vlast jer se je strahovalo da bi moglo doći do zaoštravanje sukoba. Tako se je pošlo u realizaciju tog plana oduzimanje goriva iz Tatinje, jer je tamo bilo 154.316 lit. goriva. Remorkeri su uzeli 4340 lit; bager „Grabovica“ 3100 lit; plovna dizalica „Birina“ 9000 lit; za potrebe ZNG 4200 lit sve ukupno 20.640 litra nafte. Ostakle količine goriva D-2 predane su u skladišta „INE“ u Metkoviću, Opuzenu i Rogotinu, uz potvrdu o pohrani prema zapovijedi ZHRM-a (primila gospoda Jurišić i Šiljeg), a 2136 lit. Benzina (MB 98) korišteno je za potrebe transportnih vozila Ratne luke Ploče a izdavano je i drugim postrojbama.
U uvali Tatinje bilo je smješteno i najveće skladište minsko eksplozivnih sredstava bivše „JNA“ u Jugoslaviji, ukupno oko 850 tona TNT,skladište je bilo minirano a da je kojim slučajem došlo do eksplozije stručnjaci kažu da bi bilo ravno potresu od devet stupnjeva Rihtera. Trajekt je korišten i za potrebe HRM-a, tokom desetog mjeseca jer uz pomoć trajekta prevezli smo kamionima podvodne mine u Ston u skladište „Dalmacija bilja“,a specijalci HRM-a za podvodna djelovanja prebacili u uvalu Prapratno. Ova akcija HRM-a rađena je da se razbije pomorska blokada „JRM“ koja je tada bila od Stona-Broca-Šipana- Lopuda-Dubrovnika-Prevlake. Treba napomenuti da je lučki FAP „sandučar“ vozio Bogoslav Đorđević-Đuza te odveo 12 mina od700 kg (8,5tona TNT-a)u Ston,bez obzira što je tada za cijelo južno bojište bila oglašena opća i zračna opasnost.Ovo je samo mali podsjetnik što su pripadnici Lučke garde i posada naše „Pelješćanke“ učinili za naš grad i Hrvatsku.
Apel zapovjednika š/b Galeb
Posljednji mirnodopski zapovjednik „Galeba“ bio je tada 37-godišnji poručnik bojnog broda Dragan Jurić-Miro(inače Pločanin). S dužnosti zamjenika zapovjednika promaknut je u zapovjednika„Galeba“ 30.srpnja 1991.Mjesec dana kasnije,početkom rujna,napustio je „JRM“ i zapovjednički most broda koji je desetljećima u bivšoj Jugoslaviji slovio kao „brod mira“. Odgajan sam i podučavan da našu zemlju treba braniti od agresora koji bi je napao izvana,a nikad mi nitko nije govorio da trebam pucati na svoj narod. Kada je ovaj prljavi rat uzeo maha, nisam više za sebe vidio perspektivu na tom mjestu-objasnio je napuštanje “JRM“.
Samo desetak dana kasnije, 20.rujna bivši zapovjednik „Galeba“ Dragan Jurić-Miro uputio je javnim pismom poruku svim mornarima i oficirima okupatorske mornarice: „Uplovite u luke – još uvijek svoje domovine“.
„Mornare svih mora svijeta oduvijek je krasile ljudske vrline humanosti i zdravog razuma. Pitam se što vas danas krasi dok plutate ispred luka i otoka,blokirate ih i prijetite ovom miroljubivom narodu. Prevareni ste i gurnuti u ambis ratnog zločina kao i vaše kolege u ratnom zrakoplovstvu i kopnenoj vojsci sada već bivše“JNA“. Hrvatska je u plamenu,ali hrvatski narod i svi pošteni i časni građani ove Republike, nikad neće biti pokoreni i pobijeđeni na svojoj rodnoj grudi, jer se bore protiv agresora koji je sam sebe već davno pokopao. Sadašnja vlast u Srbiji vodi osvajački i prljavi rat koji povijest ne poznaje na ovom tlu. Vi ste samo sredstvo za izvršenje istog kao i žrtvovani srpski narod u Republici Hrvatskoj. Onima s ratnih brodova koji su zla djela već počinili, a prethodno su svoje obitelji poslali „tamo daleko“, poručujem. Ništa nije tako daleko! Miris baruta ispaljenih granata na lijepu našu,obale i more,nošen vjetrovima suludog rata nikoga neće poštedjeti. Još do jučer bili smo na istim palubama,ali ne s istim idealima. Posljednji su sati, pobijedite sami sebe i poslušajte poziv zapovjednika HRM admirala Svete Letice,spustite prijeteće cijevi i uplovite u luke još uvijek vaše domovine. Ne izvršavajte naređenja ratnog zločina protiv naroda koji vas je tako toplo primio prvih dana kada ste se odlučili za častan mornarski poziv.“
