Regija

MUĆKE U DOLINI NERETVE: Šuker im oprostio dugove, a oni oprali novac

Naronaplast

Tvrtka Naronaplast iz Metkovića primjer je kako se državni novac prelijevao u privatne džepove, a bio je namijenjen za poticanje proizvodnje. Dopis Ministarstva financija, urudžbenog broja 513-05-03/05-7 od 8. travnja 2005. godine, a s potpisom tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera, sadrži pomalo neobičnu uputu Hypo banci. U dopisu stoji nalog da se trgovačkom društvu Naronaplast iz Metkovića deblokira račun “do sljedećeg naloga Ministarstva financija”.

Upravo je Ministarstvo financija dva mjeseca ranije blokiralo račun tvrtke zbog duga od 27,2 milijuna kuna na ime dospjelih obveza po izdanim državnim jamstvima tvrtki. Kredit Hypo banke u iznosu od 38,7 milijuna kuna, uz državna jamstva, odobren je Naronaplastu 1999. godine za modernizaciju proizvodnje. No, Naronaplast nije kredit vraćala.

Krediti i nekretnine
Deblokada računa dobro je došla Naronaplastu. Baš u to vrijeme tvrtka je uprihodila lijepu svotu novaca: krajem mjeseca na račun joj je sjeo i iznos u eurima od prodaje zemljišta u Zadru tvrtki Lidl. No, država od tog novca nije vidjela ni lipe: s 1,1 milijun eura Naronaplast je pokrila dio duga prema Hypobanci, dok je ostatak od 1,2 milijuna eura, temeljem ugovora o cesiji, uplaćen na račun u Croatia banci u Zagrebu. Potom joj je račun u Hypobanci opet blokiran jer, kako je Slobodna već pisala, Naronaplast je bio poduzetnik u poteškoćama, a država nije cicija. 2007. godine država je otpisala Naronaplastu cijeli iznos duga, kao poduzetniku u poteškoćama.


Nisu poslovi s nekretninama jedino u čemu je Naronaplast ipak bila uspješna. Primjerice, 2003. godine tvrtka je u kupovinu dionica Dubrovačkog primorja uložila 35,3 milijuna kuna. Vlasnik te tvrtke je lokalni političar Pero Vićan, koji kasnije postaje stečajni upravitelj Naronaplasta. Da, Naronaplast je na kraju završila u stečaju, no država nije tek tako digla ruke od posla s plastikom u dolini Neretve.

Imovinu Naronaplasta, odnosno strojeve kupljene uz državna jamstva, kupila je tvrtka Verona. Među osnivačima nalazimo Hrvoja Markotu, brata Ivana Markote, vlasnika Naronaplasta. Iskusan u poslu, Ivan Markota je u novoj tvrtki među osobama zaduženim za zastupanje. Zastupao je i novu tvrtku dobro, jer joj je potom Fond za razvoj i zapošljavanje odobrio kredit od novih šest milijuna kuna. Direktor Fonda u to je vrijeme bio Andrija Popović, i sam iz tog kraja, iz Opuzena.

Nažalost, proizvodnja plastičnih profila nikako da zaživi u dolini mandarina. I nova je tvrtka završila u stečaju, a kredit Fondu nije vraćen.

Kako je to bilo poslovati s Naronaplastom, najbolje zna Zvonimir Čuvalo iz Baške Vode, poduzetnik koji je bio vlasnik male tvrtke Euro Ivi. Markotama je bio blizak poslovni partner, Hrvoje Markota bio je do 2005. osoba ovlaštena za zastupanje Euro lvija.

Kaže, originalna ideja bila je da se preko njegove tvrtke plasiraju plastični proizvodi Naronaplasta. Krenuo je, kaže, žestoko u posao, nakon puno truda došao do prvih narudžbi, no Naronaplast se pokazao kao jako nepouzdan partner.

Keramičke pločice
– Jedno vrijeme je sve dobro išlo, no onda su počeli kasniti. Markota (Ivan, op.a.) i Milan Lučić, njegov partner, su se posvađali, sve je to krenulo loše, na kraju sam ostao bez dobavljača – podsjeća se Čuvalo, koliko se može, na novinarski prepad, kaže, sjetiti bez dokumentacije jer je od svega prošlo već osam godina, pa i više. U svakom slučaju, u posao je ušao iz poznanstva s Milanom Lučićem, poznatim hercegovačkim poduzetnikom, s kojim ga prijateljstvo veže još iz učeničkih dana. Nije završilo dobro po njega, kaže.

Tvrtka Euro Ivi trebala je, naime, na području bivše tvornice Bagat u Zadru graditi veliki poslovno-stambeni kompleks na 22 000 kvadrata. No, Grad je kasnio s prostorno-planskom dokumentacijom, zapelo je i u bankama i na kraju, prodao je udjel u tvrtki.

Od Čuvala je njegov udio u Euro Iviju kupila tvrtka Urbaniko iz Zagreba. Među osnivačima Urbanika je tvrtka KIO Keramika, poznati proizvođač pločica. Bila je riječ o tvrtki koju je država također rado pomagala: iz Fonda za razvoj i zapošljavanje u proizvodnju pločica ulilo se nekih 100-njak milijuna kuna. Kako je iz njegove rodne Orahovice, fešte tvrtke KIO rado je pohodio tadašnji predsjednik Stipe Mesić.

No, vratimo se na “zlatnu koku”, tvrtku Euro Ivi. Kamo je otišao novac od prodaje udjela Zvonimira Čuvala?
“Sporazumno utanačenje” naziv je dokumenta od 22. studenoga 2006. godine, između Trgovačkog društva Urabniko, Zvonimira Čuvala i – Slavka Goluže, sadašnjeg rukometnog izbornika Hrvatske.

Vjerojanje na riječ
“Stranke suglasno izjavljuju da Zvonimir Čuvalo potražuje od društva Urbaniko iznos od 250 000 eura…temeljem ugovora o prijenosu poslovnih udjela u društvu Euro Ivi d.o.o.”, stoji u članku 1. ugovora, dok u članku 2. stoji kako “Stranke suglasno izjavljuju da će društvo Urbaniko dugovanje… ispuniti na način da će u cijelosti preuzeti obvezu plaćanja po ugovoru o kreditu… kojeg je sklopio Slavko Goluža sa Nava Bankom d.d. iz Zagreba”.

Ugovor je od strane tvrtke Urbaniko potpisao Ante Kotromanović, tada umirovljeni general, sada još i ministar obrane. Njegov angažman u Urbaniku nije nepoznanica, u javnosti je više puta ponavljao kako je dobro radio posao na prodaji keramičkih pločica, a tvrtka je trebala graditi i veliki poslovno-stambeni kompleks u Zagrebu.

– To je jednostavno bio moj privatni dogovor sa Golužom, s kojim sam dobar prijatelj. Nije bila riječ ni o kakvom poslovnom odnosu, nikakvom plaćanju za bilo kakve usluge, samo sam pomogao prijatelju, riječ je o našim internim stvarima. Ja se ne bi usudio upustiti u bilo što nezakonito ili sumnjivo, nemam političku zaštitu na koju mogu računati niti bilo kakvo zaleđe. Jedino ako me netko nije nasamario, što, izgleda, i nije tako teško – pomalo će utučeno Čuvalo na kraju. Milanu Lučiću je, kaže, osobno jamčio za kredite – kaže, vjerovao je na riječ, vodio se prijateljstvom. Na zemljištu bivšeg Bagata, vrijednom, njegovo je mišljenje, 6 – 7 milijuna eura, Hypo banka je velikodušno odobrila 14 milijuna eura kredita. Ništa nije sagrađeno. Sada banka “ganja” i njega za 62,5 milijuna kuna.

Što se tiče Kotromanovića, kaže Čuvalo, on nema nikakve veze s pričom, sve je dogovarao vlasnik tvrtke Darko Krmpotić (u međuvremenu optužen za malverzacije u KIO Keramici). Kotromanović je samo stavio potpis na sporazum kao odgovorna osoba tvrtke.

Goluža: To je prijateljski odnos
Jednako uznemiren pozivom bio je i sam Slavko Goluža:
– Uopće ne znam otkud interes za tu priču, to je isključivo privatni, prijateljski odnos između mene i Čuvala. Sve je tu transparentno, plaćen je porez i sve je čisto – kazao je Goluža začuđen našim pozivom, pojašnjavajući da je pomoć bila u vezi kupovine stana.
Goluža je kredit podigao mjesec dana ranije, uz zalog na nekretnini. Zalogodavac je off shore tvrtka Intex international investment L.L.C., podružnica Zagreb, sa sjedištem u stanu koji je predmet zaloga. Osoba ovlaštena za zastupanje je Slavko Goluža.

Tekst: MARIJO KAVAJIN, www.slobodnadalmacija.hr
Foto: www.slobodnadalmacija.hr

Možda ti se sviđa

Crna kronika Regija

Uzeli su 44 milijuna kuna kredita, firme poslali u stečaj, novac nisu vratili

“Slobodna” mjesecima traži odgovore na pitanje o tome na koji je način, po kojim uvjetima i komu od 2002. do
Kino Metković
Kultura Regija

Metkoviću 300 tisuća kuna za kino

Ministarstvo kulture RH odobrilo je Gradu Metkoviću, tj. Gradskom kulturnom središtu Metković 300 tisuća kuna za nabavu digitalne kinoopreme za