Zapisnik suđenja: “Gurao ju je, udarao, potezao, bacao, uz verbalne uvrede”

U postupku je dokazano da je optužena s namjerom, i to izravnom namjerom, ubila svojeg supruga jer je bila svjesna da svojim postupanjem ubija svojeg supruga i da je to htjela i da je to učinila i u tome je i uspjela.

Sud u potpunosti poklanja vjeru optuženoj kada ona opisuje da se najmanje pola sata, a možda i sat, naguravala i svađala sa suprugom po cijelom stanu, da je on stalno išao za njom, da ju je čak i udarao, što se, istina, i vidi na njenom tijelu, pa čak i da ju je udarao po glavi i stiskao za vrat, međutim, svi ti udarci ili su medicinski utvrđeni kao oguljotine kože na svega par mjesta na leđima ili ih uopće nema kao tragova. Optužena nije bila prisiljena upotrijebiti baš nož prema suprugu koji je čak ni u jednom trenutku nije bacio na tlo, nije stiskao o zid i davio, tukao s nekim predmetom, nije smjerao baciti kroz prozor ili balkon s četvrtog kata zgrade i sl, a kako je zapravo i iskreno sama u svojoj obrani ispričala optužena.

Mogla je možda uzeti nož i zaprijetiti mu pokretom i riječima, ali bez zamahivanja i pružanja ruke prema njemu, mogla je vikati i dozivati, međutim ne, ona odmah zamahuje i to udarcem srednje jakog intenziteta.

Sud nema razloga ne povjerovati svjedocima koji potvrđuju dio obrane optužene kada optužena opisuje težak odnos sa suprugom, a koji je bio sve samo ne normalan ili dobar zbog izuzetno velikog pritiska ili velike dominacije suprugove majke nad njim, s čime se ona nije mogla nositi, pa je za sve optuživao nju, optuženu, i s njom bio kontinuirano u svađi i netrpeljivosti, a što je sve zapravo počelo doslovno od dana njihova vjenčanja.

Sud prihvaća da je optuženoj bilo teško sa suprugom nad kojim dominantnu ulogu ima majka, međutim i za rješavanje tih problema postoje savjetovališta ili stručnjaci koji mogu dati neka relativno dobra rješenja. Istina da je to ipak lakše reći i napisati nego sprovesti i da sve osobe ili svi ljudi ili svi muževi i muškarci nisu isti kao što se vidi i kao što je bilo među pokojnim i njegovim bratom. Naime, šogorica iskazuje u raspravi da je sve svoje probleme koje je imala sa svekrvom rješavala sa svojim suprugom za stolom. Optužena i ubijeni očito to nisu mogli ili znali pa je nažalost rezultat vidljiv i nepopravljiv.

Optužena je povrijedila nešto najvrednije na ovom svijetu, a to je život. Oduzela je jedan mladi život koji je zapravo bio u svojoj psiho-fizičkoj snazi. Oduzela je oca svom djetetu. S ovom vrstom i visinom ili duljinom zatvorske kazne, sigurno će se postići svrha kažnjavanja tj. da će sredina u kojoj živi, a i šire, biti uvjerena da se ovakva kaznena djela ni u kojem slučaju ni pod kojim okolnostima ne smiju ili ne isplate činiti. Dakle ova kazna kako na samu optuženu treba djelovati i na druge odnosno trebali bi se kloniti i ona i svi ovakvih i sličnih kaznenih djela.”

Ključni su to dijelovi prvostupanjske presude koju je Vrhovni sud prošli tjedan ukinuo jer je “nepodobna za preispitivanje”. Drugim riječima, u svojem je sadržaju do te mjere konfuzna, kontradiktorna i nesuvislo obrazložena da je nije moguće preispitati i validirati već višem sudu nije preostalo ništa drugo nego je ukinuti i naložiti suđenje iz početka.

Radi se o presudi Karmen Matana Đorđević(23), koju je Županijski sud u Dubrovniku osudio na 10 godina zatvora jer je, po mišljenju suda, s izravnom namjerom i planski ubila svojeg muža, pomorca Sašu Đorđevića, prošle godine u noći sa 7. na 8. svibnja, jednim ubodom noža. Zbog toga joj je odmah određen i pritvor, u kojem je boravila devet mjeseci.

Karmen Matana Đorđević bila je jedina žena koja je tijekom 2016. usmrtila partnera. Od pokojnog muža bila je mlađa 12 godina, a oženili su se nakon što je ostala trudna. Međutim, kako proizlazi iz zapisnika suđenja, pokojnikova majka – koja je imala dominantnu ulogu u Sašinu životu – sumnjala je da je njezin sin doista otac djeteta, a tu je sumnju sve više prenosila i na sina. To je, čini se, postao glavni uzrok sve većeg neslaganja među mladim supružnicima. Nekoliko dana prije kobnog događaja, dok je još bio na brodu, muž je od Karmen zatražio da se, zajedno s tromjesečnim djetetom, odseli. Kad se vratio, u stanu je bio i Karmenin tata. Situacija se, činilo se, smirila, a supružnici su se dogovorili da će zajednički izaći i proslaviti Karmenin rođendan, dok će djed čuvati dijete. Međutim, Saša je prije izlaska otišao u posjet majci i vratio se ponovno uzrujan. Dogovor o zajedničkom izlasku je propao. Karmen je nazvala oca i rekla mu da više ne može ovako, da se želi rastati. Otišla je na dogovorenu proslavu rođendana. Kako su svjedočili uzvanici, proslava se pretvorila u tješenje slavljenice, koja je bila iznimno potištena, deprimirana, plakala je i razmišljala što će dalje. Popila je nekoliko piva, a još prije izlaska popila je Normabel. Kad se vratila kući, dočekao ju je vidno uzrujani i agresivni suprug riječima: “Jesi bila s taticom djeteta?”. Počeo ju je gurati, udarati, potezati, bacati, uz verbalne uvrede. Rekla mu je da je dosta, da će uzeti dijete i otići, no on je zaključao vrata stana: “Ove noći preko njih ćeš izaći samo mrtva”, rekao je, prema svjedočenju koje je iznijela na sudu, a kojem je sud – naglašeno je u presudi – poklonio vjeru.

Nastavio ju je gurati, dok je nije gurnuo na kuhinjski element. Karmen je uzela nož s elementa i ubola ga. Kad je Saša pao, doživjela je šok. Nazvala je oca i nepovezano pričala, zatim je nazvala 112, čija snimka govori o potpunoj panici u kojoj je bila. Potom je otišla do obitelji suprugova brata u istoj zgradi. Bila je s djetetom u naručju, dezorijentirana, stalno je ispitivala je li Saša živ, govorila da će se baciti s balkona ako je mrtav, svjedočili su.

Nakon kobnog događaja vještaci su na majici pokojnog Saše Đorđevića pronašli DNK nepoznatog muškarca. Analizom su utvrdili da se radi o DNK uzorku muške osobe koje je zajedničko dijete pokojnoga i počiniteljice. Igrom sudbine, nakon što je već bio mrtav, potvrdilo se da je Saša Đorđević doista bio otac djeteta. Sumnja koja je bila glavni uzrok problema u njihovu braku bila je promašena.

U slučaju Karmen Matana Đorđević, sud nije prepoznao ni nužnu obranu, ni prekoračenje nužne ubrane ni usmrćenje zbog jake prepasti. Cijelo ozračje u kojem se suđenje odvijalo, reakcije okoline i medijske reakcije, kaže njezin odvjetnik Dragan Pištalo, bilo je krajnje osuđujuće. Osuđena je za ubojstvo kaznom dvostruko većom od minimalne – maksimalna kazna za “obično” ubojstvo nije propisana – tek nešto nižom od one koju su dobili ubojice sa 17 uboda nožem, sačmaricom i sjekirom.

Vrhovni je sud u slučaju Ane Magaš jednom ukinuo prvostupanjsku presudu, a nakon toga ublažio kaznu nakon ponovljenog suđenja i osudio je na pet godina zatvora za prekoračenje nužne obrane – što je, kažu stručnjaci, vjerojatno najviša izrečena kazna za prekoračenje nužne obrane. Na kraju je u zatvoru provela 3,5 godine, jer ju je pomilovao predsjednik. U međuvremenu je i Ružica Tukša bila pomilovana – kazna joj je smanjena na dvije godine. Karmen Matanu Đorđević kazna – tek očekuje.

OSTATAK ČLANKA PROČITAJTE NA: http://www.jutarnji.hr/vijesti/crna-kronika/zasto-je-zena-koja-ubije-muza-stroze-kaznjena-od-muza-koji-ubije-zenu/5716691/

Foto: Hanza Media / Facebook